Vitamin D - sunčev vitamin

Vitamin D pripada skupini vitamina topivih u mastima, prirodno je prisutan u vrlo malo namirnica, a uključuje više biološki aktivnih tvari poznatih pod nazivom kalciferoli. Održavajući odgovarajuću razinu kalcija i fosfata u serumu, vitamin D omogućava normalu mineralizaciju kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva. Osim što pospješuje apsorpciju kalcija, vitamin D ima i druge uloge u organizmu, kao što su modulacija rasta ćelija, neuromišićnih i imunoloških funkcija te smanjenje upalnih procesa. 

Nedostatak vitamina D najčešće pogađa djecu zbog rasta i razvoja, posebno onu mlađu od tri godine. Kod novorođenčadi status vitamina D uveliko je predodređen vitaminskim statusom majke, o kojem ovisi i količina vitamina D u njenom mlijeku. Prehrana zasnovana na majčinom mlijeku ili, ako to nije moguće, dojenačkom mliječnom pripravku, dohrana namirnicama relativno siromašnima vitaminom D i, zbog opasnosti od opekotina, mala izloženost suncu glavni su razlozi manjka vitamina D kod dojenčadi. Upravo iz tih razloga Evropsko društvo za dječiju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu preporučuje suplementaciju vitamina D kod dojenčadi od navršenog 1. mjeseca života bez obzira na majčin vitaminski status.

Manjak vitamina D može izazvati ozbiljne posljedice na zdravlje djeteta, od kojih je najpoznatiji rahitis. Tu bolest karakterizira demineralizacija koštanog tkiva, što uzrokuje omekšavanje i deformaciju kostiju, odgođen razvoj zubne cakline i dentina, hipokalcemiju, bol u kostima, mišićnu slabost te slabije napredovanje i niski rast.

Sva dojenčad i djeca imaju povećan rizik od manjka vitamina D, a u posebno rizične skupine spadaju: tamnoputa djeca, djeca malo i rijetko izložena suncu (koja većinu vremena provode u zatvorenom prostoru te im je tijelo velikim dijelom pokriveno odjećom), djeca dojena u kasnu dojenačku dob bez dodavanja vitamina D te djeca koja boluju od nekih kroničnih bolesti.

Budući da su zabilježene pojave toksičnosti vitamina D, preporučuje se da suplementacija uvijek bude pod nadzorom stručnjaka. Velike doze vitamina D mogu uzrokovati u prvom redu hiperkalcemiju, koja se zatim povezuje s pojavom velike žeđi, zaostajanja u rastu, anoreksije, povraćanja, smanjenog IQ te pojave kalcifikacije mekog tkiva i stvaranja bubrežnih kamenaca.

Malo je prirodnih izvora vitamina D. Masna riba (smuđ, skuša, tuna, sardine, losos) i ulje jetre bakalara najbogatiji su izvori vitamina D3, a manje količine sadržane su u goveđoj jetri i žumancetu. Dobar izvor ergokalciferola, odnosno vitamina D2, čine gljive i kvasci. Danas se upravo tim oblicima obogaćuju mlijeko i mliječni proizvodi te druge namirnice prirodno siromašne vitaminom D.

         

Sunce nije samo najveći izvor energije nego i vitamina D, zato je dugo toplo ljeto najbolja suplementacija „sunčevog vitamina“.

(izvor: Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn., novalac.net)