Žuticu,
(također poznatu kao hiperbilirubinemiju), uzrokuje žućkasta tvar i
vidimo je kao žutilo kože i bjeloočnica u novorođenčadi, posebice
tijekom prvog tjedna života. Kako jetra razgrađuje prekomjerne
stanice, tako počinje proizvoditi žuti pigment, bilirubin. S obzirom da
nezrela jetra novorođenčeta ne može tako brzo izlučiti bilirubin,
prekomjerni žuti pigment se nakuplja u bjeloočnicama i koži
novorođenčeta.
Ovakva vrsta žutice naziva se fiziološkom žuticom, zato
što je ona dio normalnog tjelesnog procesa. Kada je bebin sustav za
uklanjanje bilirubina sazrio i kada se smanji broj prekomjernih crvenih
krvnih zrnaca, žutica se povlači –najčešće unutar prvog ili drugog
tjedna – i bebi ne ostavlja nikakve posljedice. Žutica je učestalija kod nedonoščadi koja su manje sposobna nositi se sa prekomjernim bilirubinom.
U pojedinim
situacijama, kao što je nekompatibilnost krvne grupe majke i bebe,
žutica može biti rezultat problema koji nadilazi normalno razlaganje
prekomjernjih crvenih krvnih zrnaca. U rijetkim okolnostima, razina
bilirubina se može toliko povisiti da može doći do oštećenja bebinog
mozga. Zbog toga, ukoliko medicinsko osoblje posumnja da je razlog
bebine žute boje nešto više od uobičajene fiziološke žutice, razina
bilirubina će se pomno kontrolirati putem uzorka krvi. Ukoliko je razina
bilirubina previsoka, liječnik će je vjerojatno pokušati sniziti putem
fototerapije, specijalnog svjetla koje razlaže višak bilirubina u koži i
omogućuje njegovo izbacivanje putem mokraće.
Zašto se misli da je novorođenačka žutica problem za dojene bebe?
Tendencija
pojave žutice kod dojenih beba je učestalija i traje nešto duže. U
većini slučajeva, žutica je bezopasna, no fobija koja je prisutna kod
roditelja i medicinskog osoblja, često stvara prepreke uspješnom dojenju. Evo nekoliko informacija o žutici i načinima na koje minimalizirati ometanje dojenja.
Dojene bebe u
prosjeku imaju 2-3 mg/dL višu razinu bilirubina nego bebe hranjene
adaptiranim mlijekom (14,8 mg/dL prema 12,4 mg/dL). Smatra se da do ove
razlike dolazi zbog još uvijek neotkrivenog čimbenika u majčinom mlijeku
koji potiče povećanu crijevnu apsorpciju bilirubina, tako da on,
umjesto da se kreće prema jetri, odlazi natrag u krvotok. Do veće stope
prisutnosti žutice u dojenih beba može doći zbog smanjene konzumacije
mlijeka u prvima danima nakon rođenja, zbog neredovitog ili
neučinkovitog hranjenja. Normalno je da žutica kod dojenih beba potraje
nešto duže, ponekad čak i do kraja trećeg tjedna nakon rođenja.
I dok je u
većine novorođenčadi žutica bezopasna, uobičajeni tretmani koji se
koriste za liječenje žutice mogu omesti dobar početak dojenja. Stoga bi
medicinsko osoblje i roditelji trebali biti oprezni kada se odluče
liječiti stanje u kojem lijek može stvoriti više problema nego sama
bolest.
- U većini slučajeva, nije potrebno tretirati žuticu ukoliko je razina bilirubina manja od 20 miligrama.
- Većini beba sa novorođenačkom žuticom nije potrebna, voda, glukoza ili adaptirano mlijeko.
- Obično nije potrebno izbjegavati dojenje dan ili dva kako bi se snizila razina bilirubina.
- Razinu i trajanje žutice je moguće smanjiti ukoliko se novorođeče stavi na prsa odmah po porodu i ukoliko dijete često doji. Broj novorođenčadi kojoj je potrebna fototerapija će se smanjiti kada se poveća praksa ranog i učestalog dojenja.
- Nemojte se brinuti, stvarajte mlijeko. Ukoliko vaša beba ima žuticu, pokušajte shvatiti o kojoj se vrsti žutice radi. Ako je u pitanju normalna fiziološka žutica, nemate se čega bojati. Ukoliko je u pitanju žutica čiji je uzrok medicinkse prirode, kao na primjer, nekompatibilne krvne grupe, budite svjesni da se i ova vrsta žutice jednostavno liječi i da ona ne može omesti dojenje.
Američko
pedijatrijsko društvo (APD) je 2004. godine u časopisu „Pediatrics“
objavilo smjernice o hiperbilirubinemiji kod novorođenčadi starosti 35 i
više gestacijskih tjedana („Management of Hyperbilirubinemia in the Newborn Infant 35 or More Weeks of Gestation“). Konačni
cilj ovih smjernica je promicanje i zagovaranje pristupa koji će
smanjiti učestalost ozbiljne neonatalne hiperbilirubinemije i
bilirubinske encefalopatije, te tako smanjiti rizik nenamjerne štete kao
što su povećana zabrinutost, smanjenje dojenja ili nepotrebni tretmani i
prekomjerni troškovi i gubitci.
Sljedeće nabrojano su ključni elementi preporuka koje se nalaze u smjernicama APD-a. Medicinsko osoblje bi trebalo:
1. Promicati i davati podršku uspješnom dojenju.
2. Napraviti protokole na neonatologiji za identifikaciju i evaluaciju hiperbilirubinemije.
3. Mjeriti razinu totalnog serum bilirubina (TSB) ili transkutani bilirubin (TcB) djece kod koje se javi žutica u prvih 24 sata.
4. Prepoznati
da vizualna procjena stupnja žutice može dovesti do pogreške, posebice
kod novorođenčadi koji imaju tamniji pigment kože.
5. Tumačiti sve razine bilirubina u skladu sa starošću novorođenčeta koja se mjeri u satima.
6. Prepoznati
da je novorođenčad mlađa od 38 gestacijskih tjedana, posebice ako je
dojena, izložena većem riziku razvijanja hiperbilirubinemije i zahtijeva
pomno promatranje i nadzor.
7. Izvesti
sistematsku procjenu svih novorođenih beba prije nego što ih otpuste
kući kako bi se ustanovilo da li postoji rizik od zadobijanja ozbiljne
hiperbilirubinemije.
8. Dati roditeljima pismene i usmene informacije o novorođenačkoj žutici.
9. Osigurati odgovarajuću kontrolu koja će zavisiti o vremenu otpusta iz bolnice i procjene rizika.
10. Tretirati novorođenčad, kada je to indicirano, sa fototerapijom ili zamjenskom transfuzijom.
Primarna prevencija
U brojnim
izjavama, APD preporučuje dojenje sve zdrave djece rođene u terminu i
nešto ranije. Njihove smjernice u potpunosti podržavaju ovu generalnu
preporuku.
Preporuka
1.0: Medicinsko osoblje bi trebalo savjetovati majke da doje svoju
novorođenčad barem 8 do 12 puta dnevno prvih nekoliko dana.
Slab kalorijski
unos i/ili dehidracija koji su posljedica nedovoljnog dojenja mogu
doprinjeti razvoju hiperbilirubinemije. Učestalim dojenjem smanjuje se
mogućnost razvijanja naknadne, značajnije hiperbilirubinemije kod dojene
novorođenčadi. Ukoliko majka koja doji dobije odgovarajući savjet i
podršku, to će još dodatno povećati mogućnost uspješnog dojenja.
Kako procijeniti da novorođenče koje doji, unosi dovoljno tekućine?
Podaci koji su
dobiveni u brojnim istraživanjima pokazuju da isključivo dojena
novorođenčad kojoj se ne daju nikakvi nadomjestci za majčino mlijeko,
najviše gube na težini treći dan nakon poroda i to, u prosjeku, 6,1% od
porođajne težine. Stoga, oko 5% do 10% isključivo dojene djece izgubi
10% ili više od porođajne težine do trećeg dana, u kom slučaju bi se
trebalo procijeniti da li novorođenče unosi dovoljno ukoliko je gubitak
težine veći od 10%. Pokazatelji da novorođenče dovoljno unosi uključuju 4
do 6 poptuno mokrih pelena u 24 sata i 3-4 stolice dnevno do četvrtog
dana. Oko trećeg ili četvrtog dana, stolica u novorođenčadi koja
odgovarajuće doje i unose dovoljno kalorija bi se trebala promijeniti iz
mekonija u senf-žutu i kašastu stolicu. Ovakva procjena može pomoći pri
identifikaciji novorođenčadi koja su izložena riziku dehidracije zbog
nedovoljnog unosa.
Preporuka 1.1: APD je protiv rutinskog davanja zamjenskog mlijeka ili glukoze dojenčadi koja nije dehidrirala.
Nadomjesci kao što su voda ili glukoza neće sprječiti hiperbilirubinemiju ili smanjiti razinu TSB-a.
Produžena žutica
Kod neke dojene
djece, razina bilirubina može preći 20 mg/dL i žutica može potrajati i 2
tjedna, a čak i duže. Jednom se vjerovalo da je ovakva vrsta žutice
isključivo uzrokovana majčinim mlijekom i da je prisutna kod male
grupacije žena, čije je mlijeko sadržavalo supstancu za koju se
vjerovalo da ometa apsorpciju bilirubina. Ovakva vrsta žutice se
tretirala tako da bi se dijete skinulo sa dojke od 24 do 48 sati. Ovo bi
dovelo do smanjivanja razine bilirubina, ali je sabotiralo sam tijek
dojenja.
Nedavna
istraživanja ukazuju na mogućnost da visoka razina bilirubina i
produžena žutica kod, pored toga, zdrave djece je samo normalna
varijanta uobičajene fiziološke žutice tipične za novorođenčad. Možda
stvarno i postoji supstanca u mlijeku većine majki koja ometa apsorpciju
bilirubina, ali da li će dijete imati malo ili puno žutice, ovisit će
uglavnom o individualnim razlikama i majke i novorođenčeta.
Ipak, pojedino
medicinsko osoblje će možda preporučiti privremeni prestanak dojenja (24
do 48 sati) kako bi se snizila razina bilirubina. Porazgovarajte sa
vašim liječnikom kako bi shvatili postoje li druge mogućnosti,
fototerapija na primjer, koje bi dopustile nastavak dojenja bez
restrikcije. Ukoliko, ipak, odlučite pokušati s adaptiranim mlijekom,
obavezno se izdajajte kako bi potakli proizvodnju mlijeka i izbjegli
upalu dojki. Nadomjestke za majčino mlijeko možete davati putem
alternativnih metoda hranjenja, kako biste izbjegli problem da dijete
zamijeni bradavicu dudicom kada se vrati dojenju.
(izvor:roda.hr)
Nema komentara:
Objavi komentar