DOHRANA - kako početi s dohranom?

Što je dohrana? Dohrana je uvođenje drugih namirnica u prehranu dojenčeta – uvođenje voća i voćnih sokova, povrća, žitarica, mesa, ribe, jaja i dr. Sve što se daje dojenčetu a nije majčino mlijeko smatra se dohranom. Uvođenje dohrane ne bi trebao značiti prestanak dojenja, kao ni zamjenu majčinog mlijeka krutom hranom. Dohrana znači upravo to što joj i naziv govori: dodatak osnovnoj hrani-majčinom mlijeku.

Nakon 6 mjeseci života, djeca uz majčino mlijeko trebaju i drugu hranu da bi zadovoljila svoje prehrambene potrebe. Hrana koja se dodaje treba biti nadopuna hranidbenim tvarima koje osigurava majčino mlijeko. Optimalna dohrana treba biti:

• pravovremena – započeta u pravo vrijeme, tako da ne umanjuje dobrobit dojenja
• nutricionistički prikladna – tako da osigurava optimalan unos kalorija i hranidbenih tvari kod dojene djece starije od 6 mjeseci
• sigurna – pripremljena i dana djetetu uz odgovarajuće higijenske mjere i
• prilagođena djetetu – dana u obliku koji je primjeren djetetovoj dobi, u pozitivnoj atmosferi, te u količini koju dijete želi.

Ključne prehrambene tvari koje starije dijete (preko 6 mjeseci) treba u većoj količini nego je može osigurati majčino mlijeko u toj dobi, jesu: željezo, cink, vitamin A, neki od B vitamina, vitamin C i kalcij.

DOHRANA KAO NADOPUNA, A NE ZAMJENA ZA MAJČINO MLIJEKO

Majčino mlijeko jest i dalje najvažniji izvor prehrambenih tvari za djecu i nakon 6 mjeseci života, kada se uz dojenje uvodi i druga hrana. U prosjeku, dojeno dijete u dobi od 6-8 mjeseci  dobiva oko 70% svojih energetskih potreba od majčinog mlijeka, u dobi od 9-11 mjeseci oko 55% i u dobi od 12-23 mjeseca, 40% energetskih potreba. Majčino mlijeko je hrana visoke hranjivosti i kaloričnosti, koja osigurava više kalorija i hranjivih tvari po mililitru nego većina druge hrane. Izazov predstavlja kako uvoditi krutu hranu tako da ona bude hranjiva nadopuna majčinom mlijeku, a ne zamjena za nj.

Dojenje i postupno uvođenje druge hrane jedan je od načina prevencije sklonosti ka pretilosti, bolestima krvožilnog sustava i dr.

KADA POČETI S DOHRANOM?

Trend ranog uvođenja krute hrane započeo je istovremeno s hranjenjem djece dojenačkim formulama. Među majkama se pojavio natjecateljski duh tko ima teže dijete koje je jelo što raznovrsniju hranu, u što većim količinama, u što mlađoj dobi. Industrija dječje hrane je ovaj trend ohrabrivala. Majke se uvjeravalo da je rano uvođenje krute hrane prednost.

Možda će vam se učiniti da se trendovi vezani za njegu i odgoj djece neprestano mijenjaju i da se od nas roditelja traži da se sa svakim djetetom prilagodimo najnovijim preporukama. Ponekad se zaista čini tako. U svome djelovanju Udruga za obitelj i roditeljstvo IZVOR želi se pozvati na neke vrijednosti koje ne podliježu modnim trendovima. Na čovjekov sklad s prirodom i spoznaju da smo stvoreni da s mirnim pouzdanjem u Božju ljubav i brigu za nas, sa zahvalnošću primamo Njegove darove.

U međuvremenu je medicina dokazala ono što majke znaju instinktivno - da majčino mlijeko osigurava najbolji mogući početak prehrane jer je on prirodno cjelovita hrana za djecu. Maloj djeci je bolje bez rane dohrane. Majčino mlijeko je savršena hrana tijekom najmanje prvih šest mjeseci za zdravo, donešeno dijete i obično nema razloga za uvođenje bilo kakve hrane i pića prije tog roka. Nedonoščad ipak može trebati dohranu ranije jer su njegove zalihe željeza nešto niže. Savjetujte se o tome s vašim pedijatrom.

Nema strogih ni čvrstih pravila o tome kada biste trebali ili morali svom dojenčetu nuditi i tzv. krutu hranu. Postoje barem dva dobra razloga za čekanje sa dohranom. Prvo, želite održati količinu mlijeka, a što više krute hrane dijete pojede, moći će pojesti manje mlijeka. Što manje posiše, manje će se mlijeka stvarati. Rano uvođenje dohrane povećava rizik od ranog prestajanja dojenja. Kada kruta hrana zamijeni majčino mlijeko u djetetovoj prehrani, ona umanjuje broj zaštitnih antitijela koje dijete prima. Ranom dohranom se vrijedna hrana zamjenjuje onom manje vrijednom.

Drugi razlog za čekanje je sljedeći: što je dijete mlađe, vjerojatnije je da će bilo koja druga hrana osim majčinog mlijeka uzrokovati alergije na hranu. Većina krute hrane je slabo probavljiva za malu djecu i može uzrokovati vrlo nepovoljne reakcije kod dvomjesečnjaka, dok je isto dijete može sasvim dobro prihvatiti ako se njezino uvođenje odgodi za vrijeme kada dijete ima šest ili više mjeseci. Djetetov probavni sustav sazrijeva prvih 6 mjeseci života. Prije nego je sustav spreman na ostalu hranu, većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba (amilazu) prije navršenih šest mjeseci života. Isto tako, prije sedmoga ili osmoga mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz povrća, budući da im još nije razvijena za to potrebna bakterijska flora. Dijete je u stanju probaviti gluten tek u dobi između osam i dvanaest mjeseci života. Sve dok se njegov nezreli probavni sustav ne razvije toliko da može probaviti drugu hranu bez problema, bilo bi lijepo i mudro djetetu dati mogućnost da slijedećih nekoliko mjeseci koristi dobit od hrane koje je savršeno prilagođena njegovim potrebama. 

Često se mladim roditeljima kaže kako će im dijete početi spavati cijelu noć kada krenu s uvođenjem čvrste hrane. Takva izjava nenaspavanom paru djeluje vrlo uvjerljivo, međutim, dijete neće početi bolje spavati ako uvedete čvrstu hranu ranije nego je to potrebno.

Neka djeca će odbiti krutu hranu i u dobi od sedam ili osam mjeseci. To može biti prirodan način zaštite djeteta od hrane koja mu može prouzročiti problem. Takva dojenčad može sasvim lijepo napredovati na majčinom mlijeku sve dok ne budu spremni tolerirati i drugu hranu.

Donosimo ovdje osobna iskustva nekih mama o tome:

Više puta sam pročitala kako su bebe spremne za krutu hranu negdje između 6 i 12 mjeseci (a ne pod obavezno nakon šest mjeseci). Ja sam počela dohranu nedugo nakon 6 mjeseci ali moja kći nije bila oduševljena. I tako sam joj ja nudila, ona je odbijala i na kraju je završilo tako da sam je praktički do 10 mjeseci isključivo dojila. Tek s 10 mjeseci počela je jesti,  ali vrlo male količine (1 dl kašice dnevno), dakle još uvijek uglavnom samo siše. Inače je velika i bucmasta, a i krvna slika joj je odlična. I premda u svim stručnijim člancima, na LLL i u sličnim izvorima do kojih držim kažu da je to ok, ne mogu reći da nisam naišla na osude rodbine i sl. zbog isključivog dojenja nakon 6 mj. a pedijatrici nisam ni rekla jer bi vjerojatno mislila kako sam neodgovorna majka..

Sada moja kći ima 13 mjeseci i još uvijek malo jede. Ja je stavim u stolicu za hranjenje 2-3 puta dnevno i nudim joj hranu, nekad jede, a nekad stvarno ništa. Zdrava je i punačka, i još uvijek preferira ciku. Možda nije zgorega spomenut da joj je kao novorođenčetu bila dijagnosticirana alergija na proteine kravljeg mlijeka. Možda je dijete osjetljivije ili sklono alergijama pa se na taj način štiti? U svakom slučaju, ja je ne silim da jede. Mlijeko i mliječne proizvode joj uopće ne dajem, doji puno, a kad jede, jede jako zdravo tako da se ne brinem. (M.M.)

Sinu sam počela davati kašice kad je imao nepunih sedam mjeseci, i njemu se to baš nije sviđalo. Tješila sam se da će to proći, pa svidjet će mu se nešto, međutim do danas ništa. On sada ima 11 mjeseci i skoro na sve okreće glavu i nema šanse da nešto proguta. Ali zato siše dvadeset puta dnevno. Mene malo brine, jer nije baš neki bucko, ima 8kg, sav je sitan. Do pred mjesec dana nije ni usta htio otvoriti da proba. Sada jedva pojede 1dl hrane tokom dana, to je puno za njega, moglo bi se reći - prejeo se. Nekako mi se ne čini da mu išta fali, super je on meni, ALI strašno me frustrira kuhanje kašica, a on ni da proba. Naravno pritisak okoline je golem, pa to dodatno otežava... Nadam se da će ta faza uskoro proći. (D.S.)

Ako među ovim prepoznajete i svoje dijete, nemojte se brinuti. Mnogo djece se sasvim lijepo razvija i raste samo na majčinome mlijeku. Ako i vaše dijete odbija dohranu, pokušajte ponovno za tjedan ili dva.

U obiteljima koje imaju povijest alergija, rano uvođenje dohrane se može povezati s alergijskim reakcijama, astmom, dermatitisom. Dok je dijete isključivo dojeno, komponente majčinog mlijeka štite djetetov probavni trakt, smanjujući rizik da strani proteini uđu u djetetov sustav i uzrokuju alergijsku reakciju. Oko šestog mjeseca života dijete počne proizvoditi dovoljno antitijela da bi moglo spriječiti apsorpciju antigena hrane kroz crijevnu stjenku reducirajući tako mogućnost alergija na hranu.

Na alergijske reakcije na hranu treba posumnjati kada se nakon davanja neke hrane pojave:

-            promjene na koži: osip, urtikarija, pelenski osip

-            promjene na dišnom traktu: kašalj, kihanje, hripavost, curenje i začepljenje nosa, simptomi prehlade

-            crvene oči i svrab

-            usna infekcija

-            iziritiranost, plač, kolike

-            probavne smetnje: povraćanje, zatvor, proljev, nadimanje, plinovi.

Ako nešto od navedenog primijetite, obavezno odvedite dijete liječniku.

Postoje i drugi razlozi zašto dijete ne želi jesti krutu hranu. Poznati pedijatar Dr. Carlos Gonzáles navodi neke zanimljive činjenice. U raspravi o kalorijskim potrebama dojenčadi i djece napravio je usporedbu između kaloričnosti majčinog mlijeka i druge hrane. Tako na primjer, 100 grama majčinog mlijeka ima oko 70 kalorija. Najbliži po kaloričnosti je kuhani krumpir sa 65 kalorija na 100 grama, jabuka ima 52 kalorije, a jedna od najdražih namirnica za početak dohrane – mrkva ima samo 27 kalorija na 100 grama. Dr. Gonzáles navodi da dojenčad ima vrlo mali želudac i ne voli slabo kaloričnu hranu.

U dobi od 6 – 24 mjeseca djeca rastu brže nego ikada kasnije u životu (do prvog rođendana utrostruče svoju porođajnu težinu), a njihovi želučići su još relativno mali (veličine šake). Tijekom tog razdoblja oni trebaju kaloričnu hranu koja u maloj količini osigurava visoku hranjivost. To ukazuje na važnost kvalitete prehrane u prvoj godini djetetova života jer ona izravno utječe na zdravlje, rast i tjelesnu težinu.

Početak uzimanja druge hrane veliki je događaj za dojenče ne samo u prehrambenom smislu, već znači i ulazak u novi svijet okusa i mirisa, navikavanje na gustoću i tvrdoću hrane, postupno privikavanje na jelovnik odraslih. To je uzbudljivi početak sudjelovanja djeteta u još jednom dijelu obiteljskog života. Dijete treba naučiti jesti bez sisanja i naviknuti se na mnogo novih okusa i svojstava hrane. Ono treba naučiti da ukusna hrana koja će utažiti njegovu glad može biti poslužena i na tanjuru, a ne mora uvijek doći iz dojke (ili bočice). Sudjelovanje u zajedničkim obiteljskim obrocima je dodatan razlog za uvođenje krute hrane.

 

KAKO PREPOZNATI VRIJEME ZA NADOHRANU?

Uvođenje novih namirnica u prehranu dojenčeta bi trebalo biti ugodno vrijeme i za mamu i za dijete. Mama bi trebala imati pozitivan stav o tome i pustiti dijete da joj bude vodič. Sva djeca nisu spremna na dohranu u istome periodu života. Vaše dijete će vam reći kad je spremno -  PROMATRAJTE DIJETE, NE KALENDAR.

Oko šestog ili sedmog mjeseca, većina dojenčadi počinje dobivati zubiće i počinje se razvijati prirodna želja (potreba) za žvakanjem i grizenjem. Njegova usta i jezik spremni su za nove vještine koje će mu trebati, a i probavni mu je sustav vjerojatno spreman uhvatiti se u koštac s novom hranom.

Većina djece pokazuje znakove spremnosti za uzimanje čvrste hrane negdje oko polovice prve godine života. Ako odjednom poveća zahtjeve za hranom u dobi od otprilike šest mjeseci i ti zahtjevi se nastavljaju dva do tri dana unatoč češćem dojenju, možete pretpostaviti da je došlo vrijeme za dohranu. Ako je puno mlađe od šest mjeseci ne žurite s dohranom jer bi njegovo ponašanje moglo imati i druge uzroke. Možda traži češće podoje zbog nadolazeće prehlade? Ako je dijete bolesno nije dobro vrijeme za uvođenje krute hrane. Ako ste sami u fazi povećane aktivnosti i osjećate se napeto, možda dijete traži više pozornosti? Ako je uznemireno zbog razloga koji nije glad, dojenje će biti dovoljno za nadvladavanje krize. Zato pokušajte s čestim podojima par dana prije nego se zaista uvjerite da je glad odgovorna za djetetovu promjenu u ponašanju.

Doima li se dijete kao da je spremno za iskušavanje novog načina hranjenja? Može li uspravno sjediti u svojoj stolici ili još uvijek klone ako ga nitko ne drži u naručju? Ako može sjediti naslonjeno, je li zainteresirano za ono što se događa za stolom? Ako vas ponekad promatra dok jedete prateći svaki pokret od tanjura do usta, pokrećući čeljusti dok žvačete i govori «a,a,a» kao da traži da i njemu date, očito mu je sinulo da radite nešto u čemu uživate  pa i ono želi sudjelovati. Teško je zamisliti bolji razlog da mu date da nešto kuša. Jedete li neku blagu i nezačinjenu hranu, nema razloga da mu ne date malo da kuša s vašeg prsta. Ako isplazi jezik u trenutku kada ga dotaknete prstom, znači da je još aktivan refleks koji štiti vrlo malu dojenčad od gušenja, izbacujući iz usta strana tijela, pa tako i hranu. Uočite li taj refleks, znači da dijete još uvijek nije spremno. Ali ako zgrabi vaš prst i siše ga i doima se razočarano kad izgubi okus hrane, vjerojatno će uživati u pola čajne žličice neke nove hrane.

Znakovi djetetove spremnosti za dohranu: 

• može sjediti
• izgubljen je refleks kojim dijete automatski gura jezikom hranu iz usta
• spremnost na žvakanje
• izrastao je pokoji zubić
• sposobnost uzimanja hrane rukom i stavljanja u usta
• povećan zahtjev za dojenjem koji se ne može povezati s bolešću, izlaženjem zuba ili promjenama obiteljske rutine

Ako se sve to, međutim, događa bitno prije šestog mjeseca života, ipak se sjetite da probavni sustav vašeg djeteta treba još malo dodatnog vremena da sazrije i da mu neće baš ništa nedostajati ako odgodite dohranu.

(izvor: Udruga za obitelj roditeljstvo izvor, 2005. brošura)